Vidim da je prethodni post izazvao bujicu komentara (javljate mi se i privatno na e-mail). Tema plaće je vrlo kompleksna. Za ilustraciju, izdavačka kuća Masmedia izdala je knjigu “Plaće i modeli nagrađivanja” od 750 strana u kojoj je iscrpno objašnjen pojam plaće i dodatnih pogodnosti kojima se mogu zadovoljiti djelatnici. U knjizi se navodi da je osnovna plaća iznos u gotovini koji poslodavac isplaćuje za obavljeni posao. Poticaji su ustvari povišica plaće i vezana je uz radni učinak odnosno poticaji ne povećavaju osnovnu plaću već se oni za svako razdoblje moraju zaraditi (npr. provizije za prodaju). U knjizi se navode razne pogodnosti kojima se mogu nagraditi djetnici: dodatno zdravstveno osiguranje, plaćeno životno osiguranje, fleksibilno radno vrijeme, rad od kuće u nekim situacijama, Božićnice, popust na robe i usluge, plaćeni troškovi za obrazovanje, udio u profitu tvrtke i ne tako nevažno pravedan odnos poslodavca prema djelatnicima.
Plaća je dakle važna, ali nikako ne može zamijeniti i druge modele nagrađivanja koji su meni osobno i važniji kao altruistu.
Nedavno je jedno istraživanje pokazalo da ljudi koji su spremni riskirati žele veći dio plaće na temelju radnog učinka, dok je sindikalistima draži staž nego radni učinak. Žene više vole metode raspodjele plaće koje nisu povezane s radnim učinkom i fleksibilno radno vrijeme kako bi se mogle posvetiti obitelji.
Ako vas zanimaju plaće žena u SAD posjetite mrežne stranice ministarstva rada SAD-a. Američka istraživanja pokazuju da su žene još uvijek podzastupljene u populaciji onih koji zarađuju najviše plaće u državi, a bave se i nejednakošću plaća muškaraca i žena (gender pay gap).
Da li se i muškarci žele posvetiti obitelji, i da li se posvećuju obitelji time što se trude piti plaćeni po učinku i raditi što više? Mislim da i genetika i nasljeđe kulture kroz povijest utječe na slične ali različite zahtjeve muškaraca i žena.
By: DD on Siječanj 4, 2009
at 7:04 prijepodne